SAMO MOJ SVET
Odjednom sam osetila potrebu da se otvorim,da puno toga kazem,ali opet...ne znam zasto!
Dal' se mozda nadam da ce me neko razumeti?!?
Dal' mozda mislim da postoji jos neko ko se oseca slicno?!?
Ne znam da li je ova rec dovoljna da kaze sta osecam,da li je toliko nezna i draga,da li zvuci tako toplo kao kad bih je ja izgovorila?!Da li zapravo moze da pokaze bas ono sto zelim reci?!
Nekad tako uhvatim sebe kako zadubljena u jednu tacku gledam a pogled mi se gubi,cini mi se u nepovrat...odlutam negde daleko,gde me niko ne moze naci..tamo negde sam pronasla svoj svet..svet koji je samo i samo moj...u tom svetu sam slobodna.Moje misli i osecanja mogu slobodno da se krecu,bez straha da ce neko to zloupotrebiti,da ce ih neko ukrasti...To je moje carstvo...tu postojimo samo ja i moje fantazije,projekcije onih stvari koje zelim...bezim u taj svet,a na tom putu me prati moj Mesec,koji se lagano pomalja kao jedini svedok svega toga...
Ipak,mislim da suvise govorim...zelim da se shvati sve a razume samo jedno
PONEKAD JE DOBRO POBECI U SAMO I SAMO SVOJ SVET