Od mene zavisi
Ležim u krevetu.Sve je nekako tiho i mirno.Najednom začula sam blagi glas vetra.Ušao je u moju sobu.Osetila sam neko blago peckanje pored uha.Da,bash kao da neko stoji pored mene i šapuće mi zviždukom...Ali je brzo prestalo.Pojurila sam do prozora ne bi li uhvatila koji trag vetra.Izašla sam na terasu.Tamo sam ga uspela uhvatiti.Ostavio je trag za sobom,možda se nadao da ću poći za njim,možda je to i bila njegova namera !?
Želeo je da me izvuče iz kreveta.Svojim šaputanjem me je ošamutio.Nešto sam čudno osećala,bila sam pomalo zbunjena.Osećala sam se lepo.Vetar se vratio.Duvao je jako ali toplo.Okretao me je,vrteo u krug...imala sam osećaj kao da želi da pleše sa mnom.Plesali smo.I dalje je nešto pokušavao reći.Nisam razumela...Kako se odaljavao od mene,osećala sam jaku želju da krenem za njim. Nisam čula reči ali kao da me je njegov zvuk,fijuk vetra,hipnotisao.Vetar je duvao jako i vukao me ka ivici terase.Kad sam stigla do ivice,zvuk je prestao,ništa nisam više čula.Kao da me je napustio.Ali ja nisam htela da me napusti,nisam ga mogla pustiti...Krenula sam za njim.Preskočila sam terasu.Ispod mene je bila zemlja.Plašila sam se.Šta ako me pusti da padnem?Šta ako me je napustio i ne pridrži me?Ali morala sam da rizikujem.Želela sam.
Osetio je moj strah.Prišao mi je sa leđa i polako me je gurnuo.Nisam pala.Hodala sam po vazduhu.Neverovatan osećaj.Nastavila sam da koračam.Dugo sam hodala.U jednom trenutku sam ponovo začula onaj isti zvuk.Ali kako sam hodala taj zvuk je bio sve jasniji.Na kraju sam ponovo osetila peckanje pored uha a zvuk se pretvorio u reči koje sam mogla razumeti...Čak sam i glas prepoznala.Nasmejala sam se
To je bio moj glas,to sam bila ja.A onda mi je vetar prišao i šapnuo
Sve ono za čim težiš i što te ispunjava leži u tebi.Možda je malo sakriveno,ali ambicija postoji...samo je treba prepoznati i osloboditi...Treba pokidati lance i okove(lenjost) i dati sebi šansu da se iskažeš.Perspektiva,ambicija,volja i upornost-samo ih oslobodi
Nema poterbe da tražiš ključ za uspeh i ličnu satisfakciju.On je u tebi.A rizik...hm,on uvek postoji
07/26,2007, at 23:35
Visit tale
tako je! al...tesko je :(
07/26,2007, at 23:35
Visit zaboravi
Lijepo opisano:)
Ključ uspjeha je u nama i potrebna je volja i upornost u ostvarenju ličnih ambicija. Ponekad je taj put prečicom, ponekad zaobilaznicom, ali najvažnija je volja.
07/26,2007, at 23:49
Visit Connor MacLeod
Obozavam vetar, i to leti. Ali nikad ne bih uspeo da opisem taj osecaj na tako lep nacin kao sto si ti uradila...
07/27,2007, at 04:36
Visit Marina
@Connor Macleod
Shta reci...hvala :)
07/27,2007, at 16:55
Visit goca
ovako razmišljaju napredni i uspešni ljudi! bravo!
07/27,2007, at 17:11
Visit Marina
@Goca
hvala :)
nadam se da cu dostici svoju zvezdu uspeha :)
07/29,2007, at 19:37
Visit bokela
Svidja mi se kako opisujes sebe preko vetra i tvoje unutrašnje ambicije, želje, osećanja. I život je kao vetar, nepredvidiv. Nekad duva jako, nekad polako, nekad hladno, nekad toplo, baš kao i život, a tvoj život si ti. Takođe, vetar odlično predstavlja i same unutrašnje borbe, želje, emocije, koje su takođe nepredvidive, a ponekad i nekontrolisane.
Mislim da ovo nešto znači u tvom životu. Svako od nas bi trebalo da barem jednom čuje i oseti svoj vetar. Samo mi reci, pošto nisam provalio u textu, jesi li ti to sanjala ili zamišljala, ili si stvarno jurila vetar po terasi?
07/29,2007, at 19:59
Visit Marina
@bokela
Hehhheee,aha...jurila sam vetar po terasi i bup...
:)
Znash ti mene,volim ja metaforu a vetar mi je idealna za ovo :)
Sklopila sam kocke i shvatila,osetila shta zhelim i da sve od mene zavisi
P.S.Bash sam poboljshla uchenje !!!
07/30,2007, at 22:06
Visit stevasrs
hmm...sta reci...apsolutno tacno...svidja mi se ovo sto je napisano boldovanim tekstom...
08/04,2007, at 23:40
Visit cokoladica
:) Kao i uvek, sjajan tekst koji podstice na razmisljanje... :)
I, slazem se da "kjuc uspeha" lezi u nama i da je potrebno malo volje... Mada, treba prepoznati prave stvari u zivotu, odrediti prave ciljeve i njima se posvetiti... :)